MuzikaNaStruju.com - Elektronička glazba

DJ i producent Marcin Czubala je veteran poljske elektroničke glazbene scene. Osim u Poljskoj, Marcin je cijenjen i u Njemačkoj, te je tijekom zadnjih par godina potpisao više izdanja za  label-e kao što su Mobilee, 8Bit i Lasergun. Intervju s njim je za naš portal napravila Magda Nowicka Chomsk:

  Susrela sam se s Marcinom Czubalom nakon njegovog nastupa u poljskom gradu Poznanju gdje je sve počelo. Imala sam priliku razgovarati s neobično ljubaznim, otvorenim i pričljivim DJ-em i producentom, koji je čak i u 3 ujutro rado odgovarao na moja pitanja.

 Osnivač si prvog poljskog techno labela "Currently Processing" s kraja devedesetih. Otad je prošlo deset godina. Kako je tada izgledala poljska, ali i srednjo-istočna europska klupska scena, a kako izgleda danas?

Marcin Czubala: Nekad je sve bilo drugačije. Između ostalog, jer nismo bili u Europskoj Uniji. Voditi takav label nekad je bilo vrlo, vrlo komplicirano. Kad smo ga otvarali '97. ploče su tiskane u Češkoj, kod nas su stizale autom, pa smo ih kurirom slali u Englesku gdje smo ih umnožavali. Općenito, bilo je teško, sad je lakše. Iako danas više ljudi producira glazbu, čini mi se da je glazba prije deset godina bila sasvim drugačija, jer je i kontrola kvalitete bila na znatno većoj razini. Danas svatko može raditi glazbu, dovoljno je imati laptop. Nekad su bile potrebne veće investicije, bolje planiranje. Čini mi se da je sad znatno lakše započeti nego u devedestima. Teško je uspoređivati, to je bila sasvim druga stvarnost. U devedestima Poljska je bila egzotična zemlja. Iz perspektive distributora iz Njemačke ili Španjolske, ponuda iz Poljske bila je toliko egzotična, kao da danas netko iz Konga želi distribuirati svoj label u Europskoj Uniji. Mi smo uspjeli, John Peel je dobio našu ploču, emitirao ju je u svojoj, danas kultnoj emisiji i tako je sve počelo... Hehe, osjećam se kao neki dinosaur pričajući o "onim vremenima"... Kad smo mi započinjali '96, '97, '98, čini mi se da je sve to u Poljskoj bilo veće... mediji su bili više zainteresirani, na primjer na svaki party, koji se događao u Farbryci, najvećom klubu devedesetih, dolazio je TV. Tada je to bio nešto sasvim novo, nešto svježe. Ljudi su bili totalno otvoreni, entuzijastični. To je bilo nešto! Totalna euforija. Sve je počinjalo. Ova glazba bila je kao prva Coca-Cola poslije komunističkih vremena... Ta vremena su, u nekom smislu, bila zanimljivija nego sad.

 
Glazbenik si koji svaki vikend nastupa u klubovima diljem svijeta. Razlikuju li se clubberi, fanovi elektronske glazbe u Europi, Aziji ili Americi?

Marcin Czubala: Da, naravno, postoje razlike. Recimo, u Južnoj Americi ćemo možda početi svirati u pet, u osam ujutro. U četiri počinje party, oko pet, šest je kulminacija. U Poljskoj u tri, četri svi idu doma. To bi bila neka osnovna razlika... U Južnoj Americi ljudi drugačije gledaju na život pa i na glazbu. S jedne strane, tamo je veće siromaštvo, kaos, sve je neorganizirano, a s druge strane imaš divne ljude, koji su skroz otvoreni i iskreni, i genijalno se znaju provoditi. Sasvim druga priča. Prije dva mjeseca svirao sam u Brazilu i u 11 ujutro klub je bio pun. Doduše, bio je to klub D- Edge,  jedan od najjačih u svijetu, kultni klub, ali generalno, u 11 sati bio je pun.

 
Imaš li svoj omiljeni party, party koji ćeš uvijek spominjati?

Marcin Czubala: Bilo je puno super partyja. Sviram svaki vikend, petak, subota, to je oko 120 partyja godišnje. Iz moje perspektive, što ih je više, to su partyji zanimljiviji, posebno zbog susretanja različitih ljudi. Ali putujući čak 11 tisuća kilometara, ne mijenja se puno u smislu da i tamo ljudi poznaju glazbu kao i ovdje. Čak možda u zemljama koje su teoretski manje razvijene, poznavanje glazbe je veće. Ponekad ljudi, primjerice iz Južne Amerike, bolje znaju moju glazbu nego ovdje u Poljskoj. No, uspoređujući poljsko tržište s američkim ili zapadnoeuropskim, poljsko je (naj)slabije.

 
Prošle godine izdao si album "Chronicles Of Never". Kritičari i recenzenti posebno su obratili pažnju na njegovu raznolikost. Je li to efekt igre zvukom ili možda efekt traženja?

Marcin Czubala: Album je dosta specifična stvar. Za album se produciraju različite stvari, ne samo dva, tri hita i izdaje se album. Krećemo se po klupskoj sceni gdje je 90% izdanog materijala namijenjeno danceflooru i koji mora biti drag DJ-ima. Pripremio sam materijal koji nije bio namijenjen DJ-ima. Prije svega radi se o glazbi samoj. Htio sam napraviti nešto zanimljivo, nešto novo, nešto svježe, eksperimentalno. Općenito, clubbing ponekad može biti dosadan jer postoje neki trendovi, kao trend jačeg zvuka, koji je bio prisutan od 2000. - 2005., ili trend house zvuka, koji je prisutan od 2006. do sada.  Apsolutno nema svježe glazbe, sve je kopija kopije, nema inovacija, nema rizika i to je problem. No, albumom se može malo divljati i pokazati nešto inovativno, i ja sam tako napravio. Na albumu je glazba za svaku priliku, za svako vrijeme, glazba za slušanje. Dio albuma je, također, puštan na New York Fashion Week-u na reviji poznate dizajnerice Vera Wang. Mislim da  je kod snimanja albuma ključna stvar da je glazba izvanvremenska, izvansezonska. Clubbing je sezonski, možemo to usporediti s modom, dizajneri rade jedne sezone široke hlače, a druge sezone uske. Slično je i s glazbom...

 
Prošle godine nastupio si na Exitu, na tvojim chartovima mogu se zapaziti imena poput Marka Nastića ili Dejana Miličevića. Što misliš o klupskoj sceni na Balkanu i u Hrvatskoj?

Marcin Czubala: Exit je veliki festival i jedan od boljih u Europi. Štoviše, Exit je mjesto gdje se može svirati različita glazba, ne samo ono što je "top" nego i nešto više eksperimentalno, a ljudi će uživati u tome. Ljudi s Balkana su skroz otvoreni, sasvim su drugačiji nego ljudi iz Njemačke, Francuske ili Poljske. Osjeća se u njima totalna euforija, žele se provoditi. Ovdje, čak i kad se ljudi vesele, njihova glazbena perspektiva ima neke barijere, a na Balkanu evidentno ljudi žele ludovati, bez barijera. Što se tiče producenata, znam Umeka, znam Marka Nastića, ali to su producenti koji rade baš pravi techno, a ja sam više u eksperimentalno-house điru. Poštujem ove producente i iako sam napravio remiks za Nasrtićevu "Come and Play", mislim da to nije do kraja glazba koju bih ja svirao. Preteška mi je.

 
Kad ne slušaš glazbu?

Marcin Czubala: Sigurno kad spavam... do 9, mislim da od 13 do 14 isto ne slušam, haha, generalno rijetko.