Intervjui
Intervjui
Billy Nasty - Dennis Hopper elektronske glazbe | Billy Nasty - Dennis Hopper elektronske glazbe |
| Četvrtak, 09 Studeni 2006 | |
Donosimo Vam intervju s Billy Nastyem napravljen u suradnji s listom „Slobodna Dalmacija", a uoči Nastyevog nastupa u splitskom klubu Master's 11. studenog 2006.
Billy Nasty je Dennis Hopper elektroničke
plesne glazbe. Na sceni je već dugo tako da je postao njen integralni dio. I
sam priznaje: "Postoji neko ludilo oko Hoppera koje mi se jako sviđa. On je glumac kojem se iskreno divim jer je
lud, ali kontrolirano lud". Pravim imenom William Nastri,
Billy je londonski DJ već godinama pozicioniran u top 100 svjetskih DJ-a po
"DJ Magazinu". Otkrio je imena poput Adam Bayera i Marca
Carole, za njega snimaju Valentino Kanzyani, Umek,
Marko Nastić, vlasnik je dvije etikete, Tortured
Records za techno i Electrix za electro. Prije nego
je postao DJ, radio je gomilu poslova (poštar, frizer, prodavač), ali nije našao
smisao u tome niti je imao životnog plana dok se nije zaposlio u prodavaonici
ploča "Zoom" i počeo puštati glazbu kao DJ. Kaže da se čovjek bez
plana uvijek vrti u krug. Misli da je privilegiran kako stari, jer sve više
počinje cijeniti i uživati u tome što je napravio. Za sebe kaže da je kao
vojnik koji je spreman umrijeti za cilj. Kaže i da nije producent nego DJ.
Striktno DJ.
Krenimo ispočetka. Kad ste se i zbog čega počeli baviti DJ-ingom? Sa DJ-ingom sam se upoznao kad sam imao 16, a sa 20 sam postao profesionalni DJ. Tada sam kupio gramofone. Sada imam 37. Sami izračunajte koliko već puštam. Išao sam na "Rare Grooves" i hip hop partije, pratio Jonathan Morea iz skupine Coldcut s kojim sam upoznao život DJ-a i noćnih klubova. Znao sam da je to - to. Mislim da je to bilo oko 1985. godine.
Danas puštam kombinaciju electra i techna koji je više funky, elektroničan i pozitivan. Nekad sam puštao dosta žestoko i mračno. Ta su vremena iza mene. Već dugo vremena pokušavam pogurati electro zvuk tako da sam zadnjih pet, šest godina paralelno sa svojim uobičajenim setom nudio i svoj electro set koji je postao jako tražen i na račun kojega istražujem jedan cijeli novi svijet. Također, ima dosta minimal stvari koje puštam. Ali, uvijek mora biti energično.
"Tortured" je krenuo više u funky techno i electro smjeru, dok je "Elecrix" trenutno usmjeren ka dancefloor friendly electru i minimalu. Većina techno zajednice krenula je u tim smjerovima što je po meni normalno. Ljudi su se zasitili i hoće novi zvuk koji, zapravo, za nas veterane i nije tako nov jer se sve vrti u krug. Ideja minimalnog i electro zvuka tu je još od samih početaka samo je sad puno bolja produkcija i bolje zvuči. Ima dosta producenata i Dj-a koji su otišli korak dalje i nadogradili zvuk. Likovi kao Luciano ili Funk D'Void pomiču granice i stvaraju nove trendove. DJ-i i producenti koji nisu na vrijeme uočili promjene, jednostavno su nestali. Isto kao u bilo kojoj drugoj umjetnoosti, uvijek moraš ići naprijed. Što se tiče izdanja ne "Electrixu" ubrzo izlaze producenti Dyanrec i Who's who?, sa vrlo energičnim dancfloor electro pločama. Poslije njih slijedi moj EP. Na "Tortured" izlazi Paul Macov uplifting acid techno. Kao što vidite i ja sam ušao u studio nakon 10-ak godina.
Haha, u pravu ste. Nisam ploču dugo izbacio. Prošle godine sam opet počeo, no prije toga je proteklo skoro 10 godina. Kako se muzika dosta promijenila i išla u mom željenom pravcu, osjetio sam da i ja imam nešto reći. Imam nekoliko ploča koje uskoro izlaze na različitim etiketama. Napravio sam EP imenom "Bordel" sa Markom Nastićem koji će izaći na Umekovoj etiketi "Earresisitible". Imamo već izvrsne reakcije. Cox je pušta, Valentino i Umek također. Veliki hit. Radim lude stvari i sa njemačkim producentom Gregorom Tresherom. Tri ploče su u igri od kojih dvije uskoro izlaze na "Electrixu" a jedna izlazi na "Terminal M", etiketi Monike Kruse. Ima elemenata punka, techna, electra. Trenutno imamo electro stvar mjeseca u "Mixmag" časopisu. Također dosta toga snimam sam i uskoro ću neke stvari dovršiti. Da, definitivno, Billy se promijenio i više je u studiju, ali je još uvijek - Nasty.
"Fabric" u Londonu je klub kojemu se uvijek iznova radujem. Super je muzika, filozofija iza kluba je jako pozitivna i ljudi koji stoje iza kluba totalno su u glazbi. Volim svirati jako u Južnoj Americi, u Sao Paolu. Tamo je drugi svijet, totalno drugačiji. Super je.
U Hrvatskoj mi je uvijek super bilo. Od prvog puta sam se zaljubio u vašu zemlju i ljude. Sjećam se "Valkane", nevjerojatan osjećaj je bilo svirati na tom festivalu. "Aurora" mi je također ostala u dobrom sjećanju. Nažalost, pamtim jednu ružnu uspomenu i to iz Splita prije par godina, kad sam svirao u klubu ispod stadiona, ne sjećam mu se ime, ali se zato sjećam promotora, koji nije isplatio mene i Terry Francisa. Nije nam platio ni hotel, samo je usred noći nestao i isključio mobitel. Čak je i na internet stranici koju vodi plasirao laži da sam završio s jednom djevojkom poslije partyja, što nikada ne činim jer imam obitelj. Grozno da se neko može baviti takvim stvarima. To me jako razljutilo. Nešto slično nigdje nisam doživio. Ni ja ni Terry koji od tada nije ni bio u Splitu.
Znam da hoće. Imam nekoliko prijatelja iz Splita i okolice, te dosta fanova koji su me kontaktirali u vezi ovog partyja. Dat ću sve od sebe i znam da će biti super. Mr. C mi je rekao da je taj klub izvrstan i da je uživao, zato ću i ja ponijeti malo više ploča. "Slobodna Dalmacija", 9. studenog 2006. |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|